siva) (zona . prostor suvremene i medijske umjetnosti
'Protokol' Vitra Drinkovića prostorna je instalacija ostvarena u AR tehnologiji (augmented reality/proširena stvarnost) i sada se premijerno prikazuje. Uputstva o aktiviranju rada s osobnim mobilnim uređajima postavljena su na podu središta gradskog parka ispisana su na hrvatskom, engleskom, ruskom i kineskom. Odabir jezika dvojako je uvjetovan: namijenjeni su domaćim i međunarodnim turistima koji su došli u Korčulu na odmor, a ujedno su jezici nacija koje imaju najveći broj nuklearnog oružja.
Pročitaj više...Izložba prikazuje spekulativni video rad o vjerojatnom, no zasada nedokazanom, boravku književnika Ernesta Hemingwaya na otoku Lastovu u 1930-im godinama. Autor je koristio naraciju u formi pjesme praćene guslanjem, često korištenoj u narodnoj predaji priča i mitova. Ova izložba premijerno prikazuje englesku verziju rada.
Pročitaj više...Autorica je kupila zemljište veličine jednog kvadratnog metra na otoku Lastovu u Dubrovačko-Neretvanskoj županiji. Umjetnički rad Kvadratni metar kulture u Dubrovačko-Neretvanskoj županiji dio je višegodišnjeg projekta Mein Kulturkampf koji uključuje akciju kupovanja zemljišta na različitim lokacijama diljem Hrvatske, s ciljem kulturne revitalizacije tih istih prostora. Kupljeni kvadrat koristi se isključivo u kulturne svrhe.
Pročitaj više...Umjetnički plakat Bez naziva (Praxis) Igora Grubića izlaže se na raznim lokacijama, u suradnjama uspostavljenim preko Otvorenog poziva za distribuciju rada.
Pročitaj više...Katerina Duda razvija dugoročni projekt o infrastrukturi grada Korčule.
Pročitaj više...Udruga Siva zona nastavlja niz produkcija i prezentacija umjetničkih radova o Memorijalnom kompleksu iz 1982. lokalno kolokvijano zvanom - Spomenik, koji je projektirao arhitekt i dizajner Bernardo Bernardi kao posvetu poginulima Korčulanima u Drugom svjetskom ratu. Spomenik je oblikovan kao multifunkcionalan javni prostor, u obliku amfiteratra izrađenog od kamena kao jedinog materijala.
Pročitaj više...Kinematografija ima značajnu ulogu zbog snage i širine inkluzivnosti šireg stanovništva u suvremenu kulturu i umjetnost. Projekt je interdisciplinarnog i istraživačkog karaktera s ciljem mapiranja kinematografije jadranskih otoka 20. stoljeća. Projekt obuhvaća istraživanje povijesti kinoprikazivalaštva i mapiranje svih lokacija na kojima su trajno ili povremeno funkcionirala kina, te uvid u program. Nadalje, istraživanje uključuje mapiranje svih filmova vezanih za otoke, te svih kinematografskih aktivnosti na otocima u 20. stoljeću. Ova tema do sada nije bila sustavno obrađivana, tako da je višegodišnje istraživanje autora projekta uz terenski i arhivski rad bio otvoren za nadopunu preko platformi za komunikaciju. Kinematografija je diferencirani narativ o krajolicima i prostorima otoka: s jedne strane kinematografi su oblikovali modernu urbanost, a s druge strane reprezentirali kulturni kontekst i urbanost te međuljudske odnose koje ona motivira. Kinofikacija na otocima bila je snažan aspekt njihove modernizacije. Uz gradove gdje su već postojale, nakon 2. svjetskog rata otvorene su kino dvorane i u mnogim selima. Uz razvoj turizma 1960-ih otvorena su brojna ljetna kina, koja iskustvu gledanja filma pridaju dodanu atmosfersku vrijednost. U svom kratkom dokumentarnom filmu Kino otok (produkcija: Restart, 2016.), jedan od autora ovog projekta, redatelj i filmski kritičar Ivan Ramljak, zabilježio je otužnu suvremenost brojnih zaboravljenih otočnih kinematografa. Film Kino otok tako nije samo elegija o zaboravu, već i oda sjećanju na društveno iskustvo kina, oda čiji ritam pulsira i u podlozi ovog projekta. Društvenu potrebu za kolektivnim iskustvom gledanja filma osjećamo i danas, jer društvo bez kolektivnih iskustava jednostavno – ne postoji.
Pročitaj više...Istraživanje metodološki obuhvaća etnografsko i faktografsko mapiranje industrijske baštine, prikupljanje dokumentacije i njenu digitalizaciju, bilježenje postojećih stanja objekata, bilježenje sjećanja, rad s kazivačima, arhiviranje, kao i kasniju analizu, interpretaciju i kritičko sagledavanje građe. Projekt nudi nove modele prepoznavanja i valoriziranja baštine. Fokusiran je prvenstveno na detektiranje, prepoznavanje, artikuliranje i revaloriziranje aspekata nematerijalne otočke industrijske baštine 20. stoljeća, najvećim dijelom na proizvodnju i rad u vrijeme socijalizma i poslijeratne modernizacije i industrijalizacije. Industrijalizacija je bitno modificirala, kako lokalne uvjete života i standard, tako i kolektivnusvijest mještana. Istraživanje obuhvaća i kasnije postindustrijsko razdoblje, tranzicijski period i njegove posljedice, posvećujući posebnu pažnju bilježenju i tumačenju lokalne memorije i generacijskih promjena u načinu života, svijesti, razmišljanja i baštinjenja. Feministički i kritički pristup rodnoj problematici industrijske baštine i specifičnog ženskog sjećanja i prenošenja iskustva prepoznat je kao ključni element pri (pre)ispisivanju službene i neslužbene lokalne povijesti. Utoliko etnografija svakodnevice obuhvaća i osvještava velik broj radnica u industrijskim pogonima, pogotovo Vele Luke, te prepoznaje bitne razlike između muškog i ženskog iskustva rada i življenja, načina sjećanja, bilježenja i pričanja. Umjetnička produkcija uključuje prozu i video Marije Borovičkić, radionice s lokalnom zajednicom i učenicima osnovne škole Božene Končić Badurina koja je rezultirala izdanjem umjetničke knjige, te filma i VR instalacije Dijane Protić.
Pročitaj više...