Industrijska baština otoka Korčule

Projekt Industrijska baština otoka Korčule je višegodišnje znanstveno i umjetničko istraživanje koje teži objediniti interdisciplinarni pristup kulturnih antropologa, etnologa, kustosa, umjetnika, arhivista i drugih stručnjaka, te lokalnu zajednicu, institucije, udruge i inicijative.

Etnografsko istraživanje slučaja velolučke „Fabrike“, posebno usmjereno na rodno pitanje i žensku naraciju, Marija Borovičkić započela je 2010. godine, a sistematsko interdisciplinarno istraživanje na nivou otoka pokrenuto je početkom 2015. godine u suradnji s Leom Vene te udrugom siva) (zona. Istraživanje metodološki obuhvaća etnografsko i faktografsko mapiranje industrijske baštine, prikupljanje dokumentacije i njenu digitalizaciju, bilježenje postojećih stanja objekata, bilježenje sjećanja, rad s kazivačima, arhiviranje, kao i kasniju analizu, interpretaciju i kritičko sagledavanje građe.

S obzirom da je otok Korčula na infrastrukturnoj, demografskoj i gospodarskoj razini među najrazvijenijim otocima u Hrvatskoj, kao jedan od uzroka (ili posljedica) ovakvog pozicioniranja treba istaknuti i relativno dobro razvijenu otočku proizvodnju i industriju, ponajviše tijekom 20. stoljeća. Izuzmemo li uvjetno rečeno tradicionalne pogone kao što su uljare i vinarije, možemo izdvojiti desetak postrojenja koja obuhvaćaju široki proizvodni spektar: brodogradnju, montažu, riblju i ambalažnu industriju, industriju tekstila, boja, ljepila, lakova, elektroničkih uređaja... Istaknutu poziciju svakako ima Vela Luka koja najvećim brojem industrijskih pogona čini gotovo polovinu otočkih postrojenja i čiji je izgled i razvoj kroz drugu polovinu 20. stoljeća možda najviše obilježila upravo industrija.

Međutim, većina je pogona tijekom tranzicijskog perioda i privatizacije zatvorena, pala u stečaj ili znatno izmijenila upravljačku i proizvodnu strukturu kao i broj zaposlenih. S vremenom je modernizacijski i industrijski period zamijenjen takozvanim postindustrijskim periodom, nekada efikasni proizvodni kapaciteti bitno su smanjeni, a otok su zadesila velika te lokalnom stanovništvu nerijetko traumatična gospodarska prestrojavanja. Stoga su otočani svoje razvojne strategije i gospodarske temelje preusmjerili i intenzivirali u nekim novim izvorima financiranja, velikim dijelom u monoekonomiji sezonskog turizma. Obrat industrijskog i postindustrijskog zanimljiv je iz povijesne, kulturološke, političke, ideološke, ekonomske i pravne perspektive i vrijedi mu pristupiti interdisciplinarno, inkluzivno i aktivistički, imajući na umu složenost teme kao i prednosti i manjkavosti dihotomije između stručne i „outsajderske” perspektive i lokalne „insajderske” perspektive.

Projekt obuhvaća više generacija lokalnog stanovništva, lokalnu upravu i kulturne djelatnike, stručnjake i umjetnike koji će zajednički nastojati izgraditi platformu za djelovanje i umrežavanje kao i nuđenje novih modela prepoznavanja i valoriziranja baštine. Fokusiran je prvenstveno na detektiranje, prepoznavanje, artikuliranje i revaloriziranje aspekata nematerijalne otočke industrijske baštine 20. stoljeća, najvećim djelom na proizvodnju i rad u vrijeme socijalizma i poslijeratne modernizacije i industrijalizacije koja je bitno modificirala, kako lokalne uvjete života i standard, tako i kolektivnu svijest mještana. Istraživanje obuhvaća i kasnije postindustrijsko razdoblje, tranzicijski period i njegove posljedice, posvećujući posebnu pažnju bilježenju i tumačenju lokalne memorije i generacijskih promjena u načinu života, svijesti, razmišljanja i baštinjenja.

Poseban segment čine specifične „alternativne" i „utišane" povijesti mjesta i otoka te rad s kazivačima i kazivačicama koji osvještava perspektive bitno drugačije od onih pisanih i arhivskih. Feministički i kritički pristup rodnoj problematici industrijske baštine i specifičnog ženskog sjećanja i prenošenja iskustva prepoznajemo kao ključni element pri (pre)ispisivanju službene i neslužbene lokalne povijesti. Utoliko etnografija svakodnevice kao jedna od temeljnih istraživačkih metoda ovog projekta obuhvaća i osvještava velik broj ženskih radnica u industrijskim pogonima, pogotovo Vele Luke, te prepoznaje bitne razlike između muškog i ženskog iskustva rada i življenja, načina sjećanja, bilježenja i pričanja.

Od provedenih i planiranih aktivnosti izdvajamo njih nekoliko: objavljena je nagrađena kratka autoetnografska priča Sto kili piza; tema velolučke industrije izlagana je na više domaćih i međunarodnih konferencija [1]; objavljeno je nekoliko tekstova na portalima i u tiskanim medijima; formirana je ova multimedijalna web stranica koja prikuplja, prezentira i ažurira faze i rezultate istraživanja; uspostavljena je suradnja s inozemnim kolegama; održano je nekoliko gostovanja i predavanja na otoku; snimljen je kratki dokumentarni video Babina kutija na temu međugeneracijskog iskustva; a u planu je organiziranje simpozija i nekoliko izložbi u Zagrebu i na otoku, organiziranje radionica i predavanja, snimanje jednog ili više dokumentarnih filmova i izdavanje elektronske i tiskane publikacije.

Ciljevi projekta su:
  • osvještavanje, redefiniranje i revalorizacija kulturnog naslijeđa i pojma nematerijalne industrijske baštine otoka Korčule, posebno Vele Luke
  • kritičko sagledavanje i bilježenje lokalne memorije; stvaranje „alternativnog“ arhiva sjećanja, audio zapisa, fotografija, dokumenata i memorabilija
  • osvještavanje i bilježenje specifičnosti rodne pozicije i ženskog radnog iskustva
  • poticanje međugeneracijskog prenošenja, razmjene i dijaloga, senzibiliziranje lokalnog stanovništva, uprave, turista i struke za temu nematerijalne industrijske baštine
  • ostvarivanje suradnje s lokalnom zajednicom i upravom, organizacija događanja, programa, stručnih, umjetničkih i edukacijskih aktivnosti

Istraživanje je otvorenog tipa stoga vas pozivamo da nam se pitanjima, sugestijama, kritikama, foto i video prilozima ili pričama obratite putem emaila ili društvene mreže.

Voditeljice projekta: Marija Borovičkić i Lea Vene, povjesničarke umjetnosti i etnologinje i kulturne antropologinje, članice udruge Siva zona.


[1] Kultura i ekonomija, godišnji skup Hrvatskog etnološkog društva, Zagreb 2011.; 4 th International Interdisciplinary Conference Memory, Melancholy and Nostalgia, Gdansk 2015.; 4. Anatomija otoka, simpozij Odgovorni turizam na otocima: prema sinergiji turizma i cjelogodišnjeg života otoka; Conference What does heritage change?, Montreal 2016.; (RSE network International Conference, Top down meets bottom up in post-industrial regeneration, Glasgow, 2017.).

 

Intervju s Marijom Borovičkić

Radio Korčula, emisija K'o žena, emitirano 22. 7. 2016.