Industrijska baština otoka Korčule

Istraživanje metodološki obuhvaća etnografsko i faktografsko mapiranje industrijske baštine, prikupljanje dokumentacije i njenu digitalizaciju, bilježenje postojećih stanja objekata, bilježenje sjećanja, rad s kazivačima, arhiviranje, kao i kasniju analizu, interpretaciju i kritičko sagledavanje građe. Projekt nudi nove modele prepoznavanja i valoriziranja baštine. Fokusiran je prvenstveno na detektiranje, prepoznavanje, artikuliranje i revaloriziranje aspekata nematerijalne otočke industrijske baštine 20. stoljeća, najvećim dijelom na proizvodnju i rad u vrijeme socijalizma i poslijeratne modernizacije i industrijalizacije. Industrijalizacija je bitno modificirala, kako lokalne uvjete života i standard, tako i kolektivnu svijest mještana.

Istraživanje obuhvaća i kasnije postindustrijsko razdoblje, tranzicijski period i njegove posljedice, posvećujući posebnu pažnju bilježenju i tumačenju lokalne memorije i generacijskih promjena u načinu života, svijesti, razmišljanja i baštinjenja. Feministički i kritički pristup rodnoj problematici industrijske baštine i specifičnog ženskog sjećanja i prenošenja iskustva prepoznat je kao ključni element pri (pre)ispisivanju službene i neslužbene lokalne povijesti. Utoliko etnografija svakodnevice obuhvaća i osvještava velik broj radnica u industrijskim pogonima, pogotovo Vele Luke, te prepoznaje bitne razlike između muškog i ženskog iskustva rada i življenja, načina sjećanja, bilježenja i pričanja.
Umjetnička produkcija uključuje prozu i video Marije Borovičkić, radionice s lokalnom zajednicom i učenicima osnovne škole Božene Končić Badurina koja je rezultirala izdanjem umjetničke knjige, te filma i VR instalacije Dijane Protić.

Intervju s Marijom Borovičkić

Radio Korčula, emisija K'o žena, emitirano 22. 7. 2016.