Death in Korkyra

Željko Jerman
15. 05. 2026. - 29. 05. 2026.
Kustos/i: Darko Fritz, Iva Rada Janković
U suradnji sa: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH, Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Korčula

Centar za kulturu Korčula
izložba na četiri lokacije:
15. – 29. 5. 2026. Centar za kulturu Korčula
7. 7. – 20. 9. 2026. Muzej Suvremene Umjetnosti Zagreb
17. 7. – 17. 8. 2026. Wi-Fi galerija siva) (zona
17. 7. – 17. 8. 2026. Gradski muzej Korčula

U povodu 20. godišnjice smrti umjetnika Željka Jermana (Zagreb, 10. 3. 1949. – Korčula, 17. 7. 2006.) te 20 godina djelovanja koja je galerijski program započela 24. 7. 2007., realizira se izložbeni projekt koji istodobno obilježava dva važna kontinuiteta – Jermanovu umjetničku ostavštinu i dvadesetogodišnji rad platforme posvećene suvremenoj umjetnosti. Projekt je ujedno dio serije izložbi Muzej suvremene umjetnosti kojima se predstavlja zbirka muzeja.

Izložba se odvija na četiri lokacije u Korčuli i Zagrebu, okupljajući radove iz zbirke MSU-a, zbirke Bojane Švertasek, kao i opsežnu arhivsku građu i fotodokumentaciju. Koncepcija izložbe polazi od rada Death in Corkyra, čiji naslov simbolički upućuje na Jermanov stvaralački i egzistencijalni kontekst vezan uz otok Korčulu. Upravo ondje autor realizira niz ključnih projekata i izložbi – od mozaika u Potirni (1981.), danas u stalnom postavu u Veloj Luci, do samostalnih izložbi Korčula, moj radni grad (Centar za kulturu Vela Luka, 1995.) i U konobi vrijeme radi (Centar za kulturu Vela Luka i ACI marina Korčula, 2003.).

Važno mjesto u tom nizu zauzima i izložba Korkyra on my mind (Korčula u mom sjećanju), održana 1994. u Galeriji PM, HDLU, Zagreb, koja je dodatno učvrstila relaciju između otočkog prostora i umjetnikova konceptualnog promišljanja medija fotografije, teksta i osobne naracije.

Programski okvir izložbe uključuje i prisjećanje na projekt Ivana Faktora Željko Jerman – Moj mjesec (2005.), koji je bio prikazan u okviru programa Sive zone, a Jermanov rad Moj mjesec, na kojem je temeljen Faktorov video, biti će predstavljen u kolovozu 2026.

Ovaj višelokacijski projekt afirmira Jermanovu ulogu jednog od ključnih aktera hrvatske konceptualne scene, ističući specifičnu povezanost umjetničke prakse, prostora i memorije te potvrđujući kontinuitet institucionalne i nezavisne suradnje u predstavljanju i reinterpretaciji muzejske građe.

O autoru

Željko Jerman (Zagreb, 10. ožujka 1949. – Korčula, 17. srpnja 2006.) bio je hrvatski suvremeni umjetnik i esejist, jedan od ključnih protagonista konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj 1970-ih godina. Nakon prekida formalnog školovanja 1967. posvećuje se fotografiji, završava fotografski tečaj i polaže ispite za vođenje samostalne radnje. Godine 1970. u Zagrebu otvara fotografski atelijer Blow Up, a od 1972. do 1974. dopisno studira fotografiju (FPS – Famous Photography School).
Od početka 1970-ih radikalno preispituje medij fotografije, usmjeravajući se na njezina tehnička i kemijska svojstva. Odbacuje konvencije estetski 'uspjele' fotografije te svjesno proizvodi neoštre i 'loše', materijalno naglašene radove, intervenirajući u fotografski papir razvijačem, grebanjem, trganjem i paljenjem. Godine 1974. započinje ciklus elementarne fotograafije, reduciran na izravnu primjenu fotokemikalija na papiru bez uporabe fotoaparata (Krepaj fotografijo!, 1974). Njegovi radovi iz toga razdoblja snažno su obilježeni procesualnošću i egzistencijalnim nabojem.
Od 1975. djeluje u okviru Grupe šestorice autora, s kojom izvodi akcije i izložbe u javnom prostoru. U radu Moja godina (1977) sažima vlastite umjetničke i životne pozicije toga vremena. Krajem 1970-ih i tijekom 1980-ih razvija multimedijske postupke, uključuje tekst u radove te intenzivno radi na ciklusima fotoslika, koje ostaju konstanta njegova opusa do kraja života.
Bio je aktivan i kao pisac i kritičar: objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Danasu, Studiju, Oku, Jutarnjem listu i Zarezu. Godine 2006. objavljena mu je knjiga Zagubljeni portreti, a kolumnu Egotrip pisao je do posljednjih dana života.
Nakon gubitka sluha 1991. i kraće stanke, nastavlja rad ciklusom Spaljeni svjetloris (1992). Od 1990-ih intenzivno boravi i radi na Korčuli. Retrospektivnu izložbu priredio je 1996. u Modernoj galeriji u Zagrebu. Izlagao je na pedesetak samostalnih i više od 200 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.