Politike zelenih prostora

Suvremeno sagledavanje antropocena / kapitalocena provodi se kroz istraživanja, produkcije i prezentacije umjetničkih i znanstvenih radova.

Projekt Učiti iz krize: Samoniklo jestivo, začinsko i ljekovito bilje otoka Korčule polazi od činjenice da je suživot biljaka i ljudi jedna od odrednica kojom je obilježen razvoj čovječanstva. Značajne dinamične razlike unutar sustava ljudskih zajednica uočavaju se upravo na promjenama odnosa između čovjeka i bilja, te se putem tih promjena može pratiti povijesni i civilizacijski razvoj. Darko Fritz i Sani Sardelić proveli su iscrpno etnografsko i umjetničko istraživanje o korištenju samoniklog jestivog bilja na otoku, te obavili niz intervjua koji predstavljaju svjedočanstva običaja ali i specifičnog jezika kulturnog podneblja korčulanskog krajolika. Uzimajući u obzir kontinuitet prehrane samoniklim biljem, koji traje od samih početaka ljudskog roda, čak i prije kultivacije biljaka i umijeća lova sve do danas, ovaj je projekt svojevrsna kritika suvremene bio-umjetnosti iz znanstvenih laboratorija, izražena kroz jednostavnost “povratka korijenima” i “tehnika preživljavanja” što se odvijaju u prirodi i ostvaruju sa zajednicom kroz radionice koje vodi Sani Sardelić.

Pojedini umjetnički radovi predstavljeni kroz ovu programsku smjernicu uključuju teoriju sistema i kibernetiku. Kibernetika kao znanost o zakonitostima sustava koje promatra neovisno o njihovoj prirodi, među ostalim je učincima 1960-ih pokrenula i svijest o globalnoj ekologiji, kao pozitivan primjer ostvarene sinergije naoko različitih društvenih diskursa. Pierre Proske u interaktivnoj zvučnoj instalaciji u javnom prostoru Brickets reflektira svoje kibernetičko istraživanje dinamika prirodnih sinkronizacija kroz simulaciju komunikacije cvrčaka. AnneMarie Maes proučava pčele i proizvodnju meda kao polazišta umjetničkih radova predstavljenih na izložbi Gerilska košnica.

Zvučne ekologije povezuju sve sudionike antropocena kroz zvuk. Članica udruge siva) (zona Manja Ristić objavila je Zvučnu kartu otoka Korčule. Na obližnjem otočiću zajedno s Anamarijom Pravicencu izvela je i participativni performans gdje se čin slušanja koristio kao metodologija glazbenog komponiranja. Robertina Šebjanič snimala je zvukove u moru korčulanskog akvatorija i s kustosicom Annick Bureaud izvela performans Podmorje: Bijeg od (zvučnog) zagađenja. Leah Barclay snimala je zvukove rijeka, surađujući pritom s autohtonim zajednicama koje uz te rijeke žive. Performans Shifting Nature sazdan je od terenskih snimki provedenih u Australiji, Indiji, Koreji, Kini i Brazilu koja su se odvijali tijekom projekta Sound Mirrors.

Potaknuta tekstom Politics of Green Spaces Darka Fritza, Shu Lea Cheang prvi je puta u Korčuli istovremeno prezentirala “zelenu i crvenu politiku” svog bogatog umjetničkog rada, gdje se “zelena” odnosi na prirodu a “crvena” na queer politike, bio-umjetnost i politike tijela. Na umjetničkoj rezidenciji u Korčuli inicirala je novi, dugoročni projekt, kreativni dijalog institucija, kustosa, umjetnika, aktivista, građanskih inicijativa, političara i ostalih zainteresiranih i uvođenje u javni diskurs ovih dvaju područja.