Kritički turizam (izložba Dubrovnik)

Boris Cvjetanović, Jana Dabac, Vitar Drinković, Katerina Duda, Darko Fritz, Dina Gligo i Vedran Gligo, Igor Grubić, Božena Končić Badurina, Andreja Kulunčić, Jelena Lovrec, Maja Marković, Edita Pecotić, Ivan Ramljak, projekt Reciplaža (Valerija Jurjević, Sanda Hančević, Darko Fritz), Ilija Šoškić, Vice Tomasović
15. 11. 2024. - 05. 12. 2024.
Kustos/i: Darko Fritz
U suradnji sa: Muzej crvene povijesti, Galerija Flora
Potpora: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova

Muzej crvene povijesti, Galerija Flora, Dubrovnik
Galerija Flora, 15. – 25. 11. 2024.
Muzej crvene povijesti, 16. 11 – 5. 12 2024.

Kritički turizam podrazumijeva kritiku neplanske turistifikacije i refleksiju njezinih društvenih i estetskih konotacija. Kritički turizam usmjeren je prema modeliranju diskursa koji propituje privredno stremljenje monoekonomiji turizma u Hrvatskoj i drugdje te njezinih posljedica na kulturni, socijalni i prostorni razvoj.

Izložba predstavlja odabir radova umjetnika koji su nastali u produkciji ili koprodukciji udruge siva) (zona, prostora suvremene i medijske umjetnosti iz Korčule, u kojoj su troje izlagača i članovi: Darko Fritz, Edita Pecotić i Ivan Ramljak.

Grad Korčula izgleda bajkovito, utvrđen je grad s kulama izgrađenima kroz 14. i 15. stoljeće. Kuće su prepune živopisnih detalja isklesanih u kamenu, od kojeg su isključivo i sagrađene. Poneke ruševine i u zelenilo zarasli neodržavani prostori pojačavaju suvremenu romantiziranu predodžbu srednjovjekovnog grada. Kao i u sličnim manjim mjestima s naglašenim povijesnim nasljeđem, ne čudi da se lokalno stanovništvo pretjerano identificiralo s gradom te se, previđajući trenutačno loše stanje gradske infrastrukture koja se u prenapučenim ljetnim mjesecima redovno raspada, duhovno hrani ljepotom iz prošlosti, na kojoj posljednjih desetljeća želi i ekonomski profitirati preko turizma. S obzirom na to da su lokalna brodogradnja i ostale gospodarstvene djelatnosti gotovo iščeznule, turizam je, nažalost, postao glavni fokus kako građana tako i institucija koje bi se trebale brinuti o javnom interesu. Ni stanovništvo ni lokalna uprava ne žele vidjeti negativne posljedice totalne turistifikacije bliskih gradova Dubrovnika i Venecije i devastaciju prostora te ekonomsku neodrživost monoekonomije koju je prouzročio turizam. Budući da ne postoje dugoročne smjernice o kulturnom turizmu ni kulturne politike na lokalnom ili državnom nivou, otvorio se prostor za razne (kvazi)kreativne industrije i populističke programe kao što su inscenacije povijesnih vojnih bitki ili nekih izmišljenih kvazipovijesnih prikaza i priča, kao što je ona lokalna da je Marko Polo rođen u Korčuli. Taj je proces nazivan diznifikacijom, prema Disneylandu, fizičkom gradu koji uprizoruje fikciju.

S jedne strane, siva) (zona nastoji aktivno uključiti suvremeno lokalno i međunarodno stvaralaštvo u postojeće okvire tzv. kulturnog turizma koji se uglavnom oslanja na tradicionalne sadržaje kulturne baštine. Programom umjetničkih rezidencija, produkcija radova u Korčuli i osobnog prisustva umjetnika i gostujućih kustosa u ostvarivanju programa, siva) (zona pridonosi aktivnom sudjelovanju gostiju/posjetitelja, izmičući ih iz standardne pasivne/konzumerističke pozicije turista. S druge strane, siva) (zona kroz jednu od programskih linija nazvanu Kritički turizam predstavlja odabir umjetničkih radova i projekata koji se reflektiraju na razne, uglavnom negativne posljedice turizma, s naglaskom na poimanje zajedničkih dobara neke zajednice, kao što su javni prostor i infrastruktura. Izložba predstavlja odabir radova umjetnika koji na kritički način tematiziraju turizam općenito kroz umjetničke interpretacije ove teme, upotrebljavajući ih kao sredstvo za komentiranje i kritiziranje društveno-kulturnih i političko-ekonomskih praksi, stavljajući naglasak i usmjeravajući pogled prema etikama, poetikama i politikama prostora. Kao case study, njezine metodologije mogu se aplicirati na slične turističke lokacije/destinacije diljem svijeta.

Polazišna je točka svih djelovanja sive) (zone učenje i spoznaja kroz praksu. Ista metodologija primjenjuje se na umjetnička i kustoska istraživanja: projekti ne polaze od zadanih premisa, već se teoretska saznanja uspostavljaju tijekom projekta, kroz praksu. Nazvat ću tu metodologiju kustoskom praksom a posteriori, kuriranje kao praxis. Upravo u tome vidim znatan odmak od dominantnih kustoskih praksi suvremene umjetnosti posljednjih desetljeća, od kada kustosi preuzimaju ulogu glavnih autora koji često umjetničkim radovima ilustriraju vlastite, unaprijed zadane teze, pretpostavke i teorije. Time se postižu samo prividi kustoskih i umjetničkih interakcija jer su postavke zadane unaprijed, metodom top-down, i prvenstveno predstavljaju estetiku kustosa, dok su umjetnički radovi tek sredstvo njezina ostvarenja. Takav vid kuriranja nazvao bih kuriranjem a priori. U suprotnosti s time, siva) (zona djeluje kroz kustoske prakse a posteriori, kroz aplikaciju praxisa u kontekstu suvremene umjetnosti, gdje se saznanja akumuliraju i estetike formiraju kroz višegodišnje programske smjernice, nakon tek naznačenih početnih pozicija kustoskih inicijacija. Na području od zajedničkog interesa kustosa i umjetnika, kustos osluškuje umjetnost, ne nameće je. Tako se razvila i programska smjernica sive) (zone pod nazivom Kritički turizam koja se ostvaruje kroz višegodišnji otvoreni program. Rezultati druge programske smjernice pod nazivom Povijest suvremenosti nude moguća rješenja pitanja koja otvara Kritički turizam, ukazujući na dobre kulturne i umjetničke prakse iz povijesti 20. stoljeća i posebnost otoka Korčule kao modela održivoga otočkog razvoja. Kroz projektnu smjernicu Povijest suvremenosti siva) (zona ostvaruje niz višegodišnjih znanstvenoistraživačkih projekta koji uključuju produkciju i prezentaciju novih umjetničkih radova. Znanstveno istraživanje Industrijska baština otoka Korčule vode Marija Borovičkić i Lea Vene, a na izložbi je predstavljeno umjetničkom knjigom Kad bi fabrika trubila Božene Končić Badurina, ostvarenom nakon radionice Fabrikivanje, Industrijska baština Vele Luke. Znanstveno i umjetničko istraživanje Međunarodni susreti umjetnika u Veloj Luci 1968. – 1972., koje vodi Darko Fritz, predstavljeno je njegovim eksperimentalnim filmom Zamišljene budućnosti: turizam. Istraživanje o arhitektu i dizajneru Bernardu Bernardiju s naglaskom na ostvarenja na otoku Korčuli, koje vode Darko Fritz i Sani Sardelić, predstavljeno je kroz umjetnički rad Zaostatak interijera Maje Marković, nastao nakon umjetničke rezidencije u Korčuli.

Također je inicirana produkcija umjetničkog plakata Igora Grubića povezanog s Korčulanskom ljetnom školom i časopisom Praxis, mjestom susreta filozofa i mislilaca sa svih strana svijeta u periodu od 1963. do 1974. Siva) (zona prva je na otoku Korčuli predstavila filmska djela Mihovila Pansinija, rođenog u gradu Korčuli, dok Ivan Ramljak i Darko Fritz vode istraživački projekt Kinematografija jadranskih otoka, koji obuhvaća istraživanje povijesti kinematografske djelatnosti i mapiranje svih lokacija na kojima su trajno ili povremeno funkcionirala kina te uvid u program i distribuciju filmova. Znanstvena i umjetnička istraživanja objedinjuju interdisciplinarni pristup kustosa, umjetnika, kulturnih antropologa i drugih stručnjaka te lokalnu zajednicu, institucije, udruge i inicijative, koji su predstavljeni nizom izložbi, umjetničkih projekata, znanstvenih simpozija, tekstova, javnih predavanja te na mrežnoj stranici udruge (sivazona.hr).

Projektne smjernice Kritički turizam i Povijest suvremenosti nude nove modele prepoznavanja i valoriziranja kulturne i umjetničke baštine polazeći od otoka Korčule, no ujedno prekoračujući zadani teritorijalni okvir. Ova područja umjetničkih i kulturnih praksi uočena su i izdvojena kao relevantna za suvremeni trenutak koji je u dijalogu s budućnošću. Zadane se teme elaboriraju kroz dulje vrijeme u vidu predstavljanja i produkcija relevantnih sadržaja, čime se akumulira estetski potencijal i eventualno formira teoretski okvir. Stav se spoznaje i prihvaća na osnovi iskustva i doživljaja, a posteriori, za razliku od danas pretežite kustoske prakse koja a priori uvjetuje estetiku prikazanog, čime se izlaganje ovih umjetničkih radova može shvatiti kao otvoreni sustav za akumulaciju znanja kroz estetske doživljaje.

Darko Fritz

 

O autorima

Boris Cvjetanović (r. 1953.) školovao se u Zagrebu na Školi primijenjene umjetnosti (Odjel kiparstva i industrijskog dizajna) te Pedagoškoj akademiji - likovni smjer. Nakon školovanja radio je osam godina kao kipar restaurator u Restauratorskom zavodu Hrvatske. U tom se razdoblju počeo baviti fotografijom, a od 1981. i objavljivati fotografije u studentskim tiskovinama (Studentskom listu, Poletu). Godine 1984. napušta posao restauratora i profesionalno se bavi fotografijom u statusu slobodnog samostalnog umjetnika. Od 1981. do danas ostvario je niz samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj i u svijetu. Objavljivao je fotografije u brojnim novinama i časopisima. Tijekom 1987. i 1988. godine bio je urednik fotografije u SL-u. Nagrađivan je u Japanu na izložbi -ism ’95: The 1st Tokyo International Photo-Biennale nagradom Nikon Camera Co., a u Hrvatskoj 1997. Velikom nagradom na izložbi Hrvatska fotografija, te nagradom Homo volans. Predstavljao je Hrvatsku na 50. Venecijanskom biennalu  2003.
Godine 1996. objavio je knjigu fotografija Prizori bez značaja. Fotografije Borisa Cvjetanovića zastupljene su u knjizi Echoes – Contemporary Art at the Age of  Endless Conclusions Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996.). Njegove fotografije nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Tokyo Metropolitan Museum of Photography, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galerija umjetnina Split, Zbirka Filip Trade – Lauba, Narodni muzej Zadar, Hrvatskog povijesnog muzeja, Galerije Dante Marino Cettina te privatnim zbirkama.

Jana Dabac (r. 1978.) diplomira na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2004. sa projektom za Muzej fotografije u Zagrebu. Na međunarodnom arhitektonskom natječaju The Harbourpolis Hamburg kao dio tima osvaja prvu nagradu te dobiva Rektorovu nagradu 2004. godine. Surađuje kao projektant sa raznim arhitektonskim uredima, a 2007. osniva ured za arhitekturu i dizajn DiaPozitiva. Od 2003. sudjeluje na brojnim arhitektonsko-urbanističkim i dizajnerskim izložbama i natječajima te osvaja nekoliko nagrada. 2010-11. radi u redakciji i uredništvu časopisa Čovjek i prostor Udruženja hrvatskih arhitekata.
2011. osniva umjetnički tandem Curice sa Juranom Hraste s kojom održava samostalnu izložbu fotografija Opsjednutost kadrom u galeriji &TD u Zagrebu, te izlažu u galerijama Greta, Nano, Galeriji Matice Hrvatske i Trenutak 39 u Zagrebu te Moria u Starom Gradu.
Samostalno, seriju fotografija Rijeka je more 2013. izlože u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu. Projekt Crvena nit, izložen je na samostalnoj izložbi u Knjižnici Vladimira Nazora u Zagrebu, 2018. a Intimna udaljenost na HT nagrada za suvremenu umjetnost u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, 2019. Boravi na umjetničkoj rezidenciji udruge Siva zona u Korčuli 2020., a 2021. izlaže u Gradskom muzeju Korčula. Zajedno sa Petrom Dabcem na izložbi Sloboda od i sloboda za, Galeriji Principij Fotokluba Rijeka, 2020. i Galeriji Spot, Zagreb, 2024.
janadabac.wixsite.com/janadabac

Vitar Drinković (r. 1983.) magistrirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine. Za vrijeme studija boravi jedan semestar na Indiana University of Pennsylvania, SAD. 2014. završava magisterij animacije i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje za vrijeme studija sudjeluje u razmjeni studenata na London Metropolitan University, Engleska. Ostvario je više od dvadeset samostalnih izložbi, osam skulptura u javnom prostoru, sudjelovao na četrnaest umjetničkih radionica. Izlagao je na šezdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Austriji, Češkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Francuskoj. Dobitnik je više nagrada, priznanja i stipendija te finalist nagrade Radoslav Putar 2021. godine. Djeluje na sjecištu tehnologije, znanosti i umjetnosti kroz stvaranje interaktivnih naprava, izuma i instalacija koje često služe kao posrednici u komunikaciji između ljudi. Namjera je istražiti i stvoriti novi kontekst, “uvjete” za drugačiju osjetilnu i misaonu spoznaju svakodnevice. Član je HDLU-a i HZSU-a.
www.vitardrinkovic.com

Katerina Duda (r. 1989.) diplomirala je studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U radovima polazi od konkretnih prostora, istražujući kako prostor i određene mikrolokacije reflektiraju šire društvene promjene. Kroz radove provlači teme turizma i arhitekture pri čemu je naglasak na umjetnosti u kontekstu. Tako koristi raznolike medije poput društvene prakse, akcija i intervencija u javnom prostoru, kao i dokumentarni film i video. Neke od izložbi i projekata u kojima je sudjelovala su: Krov, tuš, roštilj, fuš (Galerija 90-60-90, 2021.), 021 Ostrale Biennale (Dresden, 2021.), Rijeka: ljetopis kretanja (GSG, 2020.), Ruke, plahte, metla: statistički ljetopis (GSG, Rijeka 2019.), Što će nam fundus? (GMK, 2018.), Hvala, a sad više ništa (Galerija Forum 2017.), Korak za Koteks (Galerija VN, 2017.), The East is West of the West (Mediterranea 18 - Young Artists Biennale, Tirana, 2017.) i dr. Autorica je kratkih dokumentarnih filmova Strujanja (2019., Restart Laboratorij) i Rezidba (2015. Restart ŠDF). prikazanih na međunarodnim i domaćim festivalima.
www.katerinaduda.net

Darko Fritz (r. 1966.) je likovni umjetnik i samostalni kustos. Umjetnički rad predstavio je na više od trideset samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta, a djelovao je i u umjetničkim grupama Studio Imitacija Života (sa Željkom Serdarevićem, 1987-1990.) i Katerdala (1988.). Umjetnički rad je predstavio na 20 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta. Godine 2006. pokreće galeriju i udrugu siva) (zona, gdje kurira više od 60 izložbi. Kustos je niza izložbi o povijesti suvremene i medijske umjetnosti od kojih izdvajamo bit international, [nove] tendencije, kompjuteri i vizualna istraživanja, 1961–1973, Neue Galerie, Graz, 2007, i ZKM, Karlsruhe, 2008-2009. i Histories of Post-digital: 1960s and 1970s Media Art Snapshots, Akbank Sanat, Istanbul, 2014.
Autor tematskog bloka Medijska umjetnost, prvog pregleda medijske umjetnosti u Hrvatskoj (2002, Culturenet), knjige Digitalna umjetnost u Hrvatskoj (1968. - 1984.), Tehnički Muzej, Zagreb, 2021. i izložbe, 2022. godine. Suurednik je knjige (s M. Gattin, M. Rosen i P. Weibelom) A Little-Known Story about a Movement, a Magazine, and the Computer’s Arrival in Art: New Tendencies and Bit International, 1961-1973, ZKM, Karlsruhe / MIT Press, Cambridge, Mass., 2011. Član je strukovnih organizacija HDLU, ULUPUH, HZSU i AICA.
www.darkofritz.net

Dina Gligo (r. 1986.) diplomirala Malu plastiku i medaljerstvo (MFA) na ALU Zagreb 2012. Od 2011. članica HDLU-a; počev s 2018. članica HZSU-a; od 2014. suosnivačica i umjetnička voditeljica umjetničke organizacije Format C. Aktivno (su)djeluje u području suvremenih transmedijskih edukativnih praksi; inicira događanja i izlaže u području vizualne | digitalne | internetske umjetnosti; radila u projektima stop-animacije i autorskog oblikovanja likova, te kao projektna asistentica AKC. 2019. dovršava rezidenciju pri Akademie Schloss Solitude, u kategoriji Web-based Media kada postaje i članicom radne grupe CTHR te članicom UO Saveza udruga Operacija grad.
www.formatc.hr

Vedran Gligo (r. 1984.) samouki je DIY haker / umjetnik / organizator / projektni voditelj. U svojoj svakodnevnoj praksi snažno primjenjuje principe slobodnog softvera i osnažuje lokalnu zajednicu održavajući besplatne i otvorene digitalne radionice u zagrebačkom hacklabu01 (https://hacklab01.org)
Djeluje u području slobodne kulture, promocije GNU / Linux sustava, glitch stvaralaštva, suradničke online umjetnosti velikog razmjera, nezavisne kulturne produkcije, (h)aktivizma (...). Jedan je od kustosa i osnivača Fubara - godišnjeg novomedijskog okupljanja.
www.v3d.space

Igor Grubić (r. 1969.) multimedijalni je umjetnik i performer, bavi se fotografijom i videom. Autor je brojnih projekata (Crni peristil, Knjiga i društvo-22%) samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Od 2000. godine radi kao producent i autor dokumentaraca, televizijskih reportaža i društveno angažiranih reklama. Višestruko je nagrađivan, 1998. dobitnik je druge nagrade 33. Zagrebačkog salona i 2009. THT nagrada@msu. Predstavnik Hrvatske na 58. Venecijskom biennalu, 2019. Svoje radove prezentirao je u mnogim međunarodnim institucijama, uključujući MOMA New York i New Tate, London, te na raznim manifestacijama, između ostalih: Tirana Biennial 2 (2003); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002); Manifesta 9 (Genk, 2012); 50th October Salon (Belgrade, 2009); Gender Check, MuMOK (Vienna, 2009); 11th Istanbul Biennial (2009); 4th Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011); East Side Stories, Palais de Tokyo (Pariz, 2012); Gwangju Biennale (2014); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014); Degrees of Freedom, MAMbo (Bolonja, 2015); 5th Thessaloniki Biennial (2015); Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018); Heavenly creatures, MG+MSUM (Ljubljana, 2018); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Beč, 2018); Yerevan Biennial – The Time Complex (2020) i Bigger than myself, MAXXI (Rim, 2021).
www.igorgrubic.org

Andreja Kulunčić (r. 1968.) diplomirala je 1992. godine kiparstvo na Fakultetu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Beogradu. Od 1992. do 1994. nastavlja studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti na kiparskom odsjeku. Članica je HDLU-a od 1996. godine. Od 2009. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi mediji. Suosnivačica je udruge Multidisciplinarni autorski projekti i akcije (MAPA) za umjetnost, znanost i tehnologiju osnovane u lipnju 2001. godine u Zagrebu. Od 1994. godine realizirala je 35 samostalnih izložbi, sudjelovala je na preko 130 skupnih izložbi i festivala u zemlji i inozemstvu, sudionica je 11 umjetničkih stipendija u inozemstvu i dobitnica 5 umjetničkih nagrada. Njezin rad je predstavljen na samostalnim izložbama, uključujući: Museo Universitario Arte Contemporâneo (Mexico City), Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka), Salon Muzeja savremene umetnosti Beograd, Museo MADRE (Napulj), Palazzo Clabassi (Udine), Art in General (New York), Artspace Visual Art Canter (Sydney), Art Center Silkeborg Bad (Danska), Darat Al Funun (Jordan), galerija Miroslav Kraljević (Zagreb), galerija NOVA (Zagreb), galerija Prozori (Zagreb), galerija Forum (Zagreb), Filodramatica (Rijeka) i drugdje. Međunarodne izložbe uključuju: Documenta11 (Kassel), Manifesta4 (Frankfurt), 8. Istanbul Biennial (Istanbul), Liverpool Biennial04 (Liverpool), 10. Trijenale Indije (New Delhi). Na skupnim izložbama u muzejima uključujući: Whitney Museum of American Art (New York), PS1 (New York), Walker Art Centre (Minneapolis), MUAC (Mexico City), Palais de Tokyo (Pariz), Kumu Art Museum (Tallin), MSU (Zagreb), +MSUM (Ljubljana), Zacheta National Gallery (Varšava), Garage Museum (Moskva), Lentos kunstmuseum (Linz), Museum of Modern Art (Saint-Etienne), Ludwig Museum (Budimpešta). Na samostalnim izložbama, uključujući: Museo Universitario Arte Contemporâneo (Mexico City), Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka), Salon Muzeja savremene umetnosti (Beograd), Museo MADRE (Napulj), Palazzo Clabassi (Udine), Art in General (New York), Artspace Visual Art Canter (Sydney), Miroslav Kraljević (Zagreb) i galerija NOVA (Zagreb).
www.andreja.info

Božena Končić Badurina (r. 1967) je vizualna umjetnica. Diplomirala je njemački i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1995. te grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. U svojoj umjetničkoj praksi    primjenjuje multimedijski pristup, s naglaskom na crtežu, tekstu i performansu. Svoj rad je predstavila na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u institucijama poput MAXXI, Rim; MSUM, Ljubljana; Art in General, New York; MSU Zagreb; Carre d'Art, Nimes; MMSU, Rijeka; Museum of Modern Art, Dubrovnik; La Galerie de Locataires, Pariz; MG, Ljubljana itd.  Dobitnica je nekoliko nagrada i boravila je na nekoliko rezidencijalnih programa poput Museumsquartier, Beč 2019.; siva) (zona / GMK, Korčula, 2017.; Kulturamt Düsseldorf, 2015.; Art in General, New York, 2010.
www.koncicbadurina.com

Jelena Lovrec (r. 1989.) multimedijalna je umjetnica čiji su projekti procesualnog i participativnog karaktera, a stvara ih u mediju dokumentarne fotografije, audio-video instalacija, performansa i knjige. 2014. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te je do sada sudjelovala na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Finalistica je Nagrade Radoslav Putar (2021.) i dobitnica Nagrade za najboljeg mladog umjetnika, HDLU (2019.), Nagrade Galerije Kranjčar, 34. Salon mladih Panoptikon (2018.), Posebne pohvale, 33. Salon mladih Troškovnik (2016.), Nagrade VIG– Junge Kunst Aus CEE (2013.), Nagrade Essl Art Award (2013.).

Maja Marković (r. 1979.) magistrirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti 2011. u Zagrebu u klasi profesora Ante Rašića. Član je HZSU-a i HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu. U svom radu naglasak stavlja na stvaranju (ne)specifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa pomoću prostornih instalacija proširenih objektima od papira i drva, crtežima u kojima prikazuje arheološke lokacije, tlocrte interijera i tlocrte zemljišta, neizgrađene objekte i ruševine, koristeći ih kao prizore u kojima je naznačena nemogućnost daljnje interpretacije događaja. Posljednjih nekoliko godina istražuje prostor, interpretira ga pokušavajući doprijeti do njegove cjelovitosti – i to izdvajanjem detalja pomoću kojih progovara o svijetu. Posvećena je estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba.

Edita Pecotić pohađala je Art Foundation Course na London Guildhall University u Londonu i diplomirala na Fine Art na London Metropolitan University u Londonu. Diplomirala je ekonomiju na Sveučilištu u Dubrovniku. Izlaže od 2002. Pecotić je jedna od osnivača udruge siva) (zona.
www.editapecotic.com

Ivan Ramljak (r. 1974.) je filmski režiser. Studirao je na FER-u i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, dugogodišnji je novinar i urednik u pisanim i elektroničkim medijima usmjeren na film i glazbu. Jedan je od osnivača Radio studenta, od 1999. do 2004. jedan od voditelja kluba Močvara, autor Filmskih večeri u Močvari, organizator prvog Festivala filma o ljudskim pravima u Zagrebu. Od 2006. bavi se filmskom produkcijom i režijom. 2009. godine zajedno s Markom Škobaljem režirao je kratki film Oslobođenje u 26 slika, pobjednički film projekta Sarajevo grad filma. Ramljak je dvostruki dobitnik nagrade Oktavijan za dugometražne dokumetarne filmoveO jednoj mladosti i El Shatt - nacrt za utopiju. Selektor je više filmskih festivala, uključujući i Rotterdamski filmski festival (od 2022.). Član je udruge siva) (zona te voditelj projekta Kinematografija jadranskih otoka.

Ilija Šoškić (r. 1935.) završio je Školu primijenjenih umetnosti u Herceg Novom, Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu i Accademia di belle arti u Bolonji. Od 1969. do 1972. godine živi u Bolonji a od 1972. u Rimu. Šoškić radi na performansima, videu, fotografiji i interaktivnim instalacijama, a s izložbom Dijamantnoj palači u Ferrari (1972.) stupa na talijansku umjetničku scenu. Bilo je to politički teško razdoblje u Italiji i Ilijine značajne izvedbene akcije kritizirale su i umjetnički sustav i politiku tog razdoblja. Godine 2008. dobio je nagradu Duclea Montenegrin za doprinos izvedbenoj umjetnosti, zajedno s Eugeniom Barbom. Godine 2011. predstavljao je Crnu Goru (nacionalni paviljon, u projektu MACCO Cetinje) i Italiju (Port of Art, Central Europe Initiative Trst) na 54. Venecijanskom bijenalu (2011.). Član je Savjeta umjetnika Crne Gore (ULUCG).

Vice Tomasović (r. 1986.) nakon završene opće gimnazije u Omišu, upisuje se na Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, smjer likovna kultura, gdje diplomira 2009. godine. Osnivač je i ravnatelj Almissa Open Air festivala suvremene umjetnosti u Omišu. Voditelj je botaničke zbirke i Muzeja masline u Klisu. Bivši je predsjednik Hrvatske Udruge Likovnih Umjetnika u Splitu i voditelj izložbene djelatnosti u Salon Galić. Imao je preko dvadest samostalnih izložbi, približan broj performansa i sudjelovao je na velikom broju grupnih izložbi, umjetničkih festivala i manifestacija kao organizator, kustos, izlagač i izvođač.
www.vicetomasovic.com